U uvodnom dijelu učenici su iz Matkovog zanimljivog narativa saznali o piščevu životu u siromašnoj obitelji koja je iz Zagore doselila u Lučac, težački dio grada Splita. Tu je upoznao Vjeku, svog najboljeg prijatelja. Nestašluci, vragolije i suludi podvizi  poput borbe s Toćanima, izrada štitova i oružja, spašavanje psa, vožnja na karetima i brojne druge situacije, obogatili su djetinjstvo u stjecanju životnih vještina u to doba.  U knjizi „Snijeg u Splitu“ kroz 20 priča jednostavnim rječnikom i radnjom koja obiluje dječjim nepodopštinama Matko je ispričao cijelo svoje djetinjstvo provedeno s prijateljima s Vjekom, Čočom i Žutim. Učenici su pažljivo slušali i postavljali brojna pitanja. Iz odgovora su saznali da je knjiga Snijeg u Splitu posvećena njegovom najstarijem sinu Berislavu jer je Matko upravo njemu, budući da nisu bili zajedno, jednom tjedno pisao pisma u kojima je pisao o događajima iz svog djetinjstva.  Svatko od učenika imao je pitanje za našega gosta na koja je on strpljivo odgovarao. Saznali smo što se događalo sa likovima iz knjige "Snijeg u Splitu" te čuli i o ostalim knjigama koje je gospodin Marušić napisao, a koje će nam zasad ispričati učiteljice, a pročitat ćemo ih kad malo odrastemo. Potaknut dječjim pitanjima kazao je kako je napisao i brojne druge knjige, a posebno je ponosan na knjigu „Plaču li anđeli?“, posvećenu svom drugom sinu Stjepanu. U toj je knjizi opisivao strahote Domovinskog rata i stradavanja  ljudi koji su se borili protiv zlog i nadmoćnijeg neprijatelja. Istakao je kako se vrlo brzo nametnula potreba pisanja i treće knjige „Škola plivanja“ koja je posvećena njegovoj kćeri Mariji. U knjizi je opisano Marijino odrastanje ispunjeno njegovom brigom, strahom i roditeljskom ljubavlju prema vlastitoj kćeri.

Na kraju susreta još jednom je istakao da je volio ići u školu, da je volio učiti i čitati knjige, jer je učenje jedna od najvažnijih sastavnica čovjekovog života. Učenjem stječemo znanja, vještine i sposobnosti, učenje otvara put u bolju budućnost. Razgovarali smo o njegovanju pravih životnih vrijednosti i važnosti obitelj. Pričali smo o ljubavi, učenju i čitanju te koliko je važno otkriti ono u čemu si zaista dobar i što bi želio biti u životu. Podijelio je s nama misao Svako dijete je jedinac, aludirajući pritom na neraskidivu vezu između majki/očeva i djeteta. Ne manje važno, čuli smo i koji mu je nogometni klub u srcu! Ovom prilikom smo naučili i njegov životni moto:  Ako ne napraviš sam, neće napraviti nitko i ako ne napraviš odmah, nećeš nikada.

Sa željom što skorijeg viđenja ispratili smo našega gosta i zahvalili mu na druženju, a on je iskazao zadovoljstvo sudjelovanjem na ovom zanimljivom druženju te zainteresiranošću djece za Snijeg u Splitu. Izlaganje je završio mudrom izrekom: Vrijediš onoliko koliko znaš“.

    učiteljica Ivana Sedlar