Jelena Stupalo je spisateljica s vrlo istančanim osjećajem za svjetove malenih učenika pa je upravo vođena tim spoznajama odlučila znanje pretočiti u dvije nove slikovnice s kojima se upravo ovom prigodom i predstavila veselim drugašićima. Slikovnice „Moj anđeo čuvar“ i „Buco“ nastale su prije tri godine kada je Jelena prisjećajući se zanimljivih epizoda iz vlastitog života odlučila svoje doživljaje pretočiti u priče, koje kako kaže najbolje mogu shvatiti i razumjeti upravo djeca.

Slikovnica „Moj anđeo čuvar“ nastala je sponom sjećanja i spoznaje grijeha koji svakodnevno vrebaju sve ljude. Spisateljičina sjećanja na baku, koja joj je kao maloj pričala kako svaka osoba na ovom svijetu ima svog anđela čuvara, te ju ponosno naučila molitvu „Anđele čuvaru“ i shvaćanje da mala djeca svakodnevno posrću u humanim i međuljudskim odnosima bili su odlična odskočna daska za nastanak ove prekrasne slikovnice. Kroz osam zanimljivih pričica Jelena vješto prikazuje poteškoće s kojima se susreću djeca te ih vješto savjetuje kako se u nekim neželjenim trenutcima nositi s problemom da ne preraste u grijeh.

Druga slikovnica zanimljivog imena „Buco“, opet je segment iz života spisateljice, koja je uistinu imala kao kućnog ljubimca, malog kanarinca Bucu. Iako ga je silno voljela, igrala se s njim i brinula za njega on je nažalost uginuo, a ona je odlučila posvetiti mu slikovnicu i tako upoznati djecu sa svijetom, ne baš tako čestih, ali divnih kućnih ljubimaca kanarinaca.

Nakon vještog predstavljanja slikovnica te niza zanimljivih crtica iz vlastitog života Jelena je pozvala djecu da joj postave pitanja i na taj način saznaju sve što ih zanima, a ona je zaboravila spomenuti.

Ovdje je nastala prva užarena atmosfera. Učenici kojima su učiteljice prethodno čitale predstavljene slikovnice, krenuli su poput meteora u noći kad padaju „Suze Svetog Lovre“ obasipati Jelenu zanimljivim pitanjima. Uz niz osobnih pitanja poput onih „Koliko godina imate?“, „Imate li kućnog ljubimca?“, „Koja je Vaša najdraža knjiga?“ i slično, preko vrlo zahtjevnih i profesionalnih pitanja „S koliko ste godina počeli pisati?“, „Koliko ste knjiga napisali?“, „Pripremate li neku novu priču za djecu?“, pa do pitanja koje je i književnicu izbacilo iz cipela „U kojem ste stoljeću napisali knjigu 😊?“. Tu nije bio kraj, jer gotovo svako od 70 djece imalo je potrebu nešto upitati, a Jelena je vješto i strpljivo odgovarala na pitanja pletući pri tom mrežu ponosa i sreće zbog uspješne realizacije predstavljanja priča, koje su prema reakciji djece uistinu pale na plodno tlo.

Na kraju druženja, najavila je djeci skorašnju novu priču o vlastitoj kobili Sonji i kćeri Loli. Upravo na ove Jelenine riječi krenulo je sveopće oduševljenje. Spoznaja da Lola (Lorena) ima konja kao kućnog ljubimca i da je vjerojatno slična Pipi Dugoj Čarapi dalo je maloj publici dodatni  motiv da s nestrpljenjem iščekuju izlazak nove slikovnice i novi susret s ovom divnom spisateljicom.                                                                                  

                                                                                             učiteljica Ivana Sedlar

Fotografije